Hmm... Kaj da velim? Jako dobro pitanje.

Neki kažu da je početak uvijek najteži, meni osobno je kraj uvijek teži, ali ovoga puta se za razliku od inače moram složiti sa njima, jer nemam pojma o čemu da pišem, kako da započnem.

I tako nakon dugog razmišljanja odlučio sam pisati o patkicama za koje me draga ubijeđivala skoro dvije godine da ih nema u Savi, jer je prezagađena. A to što sam ih ja prvo vidio na Bundeku, a zatim i u parku Maksimir, to ništa ne znači. Ali ja nevjerni Toma kakav jesam, nisam tome vjerovao, nego sam samo čekao dan kada ću ih spaziti i u Savi.

I moja nevjera u njene priče o patkicama se isplatila!
Naime 10.2.2012 smo išli u šetnju, pronaći i pogledati što više železnih franceka po gradu, te pogledati izložbu o njima u Muzeju kvarta Trešnjevka. Na kraju smo završili u Novome Zagrebu, pa smo se preko Mosta mladosti vraćali doma. Kada sam ih spazio! Patkice! I to ne jedna ili dvije nego čitava familija od bake i djeda pa sve do unučadi. Neke su se brćkale po Savi, neke su se sunčale na zaleđenom dijelu Save, a neke su se pak igrale sa golubovima na nasipu (iako bih prije rekao da su si međusobno krali hranu, ali hajde). Toga trenutka sam se osjećao neopisivo ponosno, ja, mali dojdek u metropolu, sam bio u pravu!
Malo manje od deset dana poslije toga događaja draga mi je postala bivša.
Razloge shvaćam i razumijem, ali ih teško i prihvaćam. Iako se i sam ponekad pitam kako je mogla trpiti, ma ne trpiti, rekao bih čak i voliti, te nešto planirati sa osobom kao što sam ja, i to raditi preko godinu dana. I sam ponekad teško trpim samog sebe, kako li je onda tek drugima? Trenutno pokušavamo biti prijatelji, a kako će to sve na kraju izgledati, mislim da to nitko ne zna.

No na kraju, što bi li uopće mogla biti poanta ovoga zbrda zdola napisanog teksta?
Možda da treba vjerovati u sebe, makar Vas drugi zbog toga zafrkavali?
Ili pak da treba biti sretan i uživati u svakom trenutku sa voljenom osobom?
Osobno, nemam pojma, ionako sam malo "pomaknut". :-))

Vrijeme će prolaziti,
Sjećanje će ostati,
Sudbina će svoje odraditi,
A vrijeme će to pokazati.